Već decenijama ceo svet je povezan zahvaljujući novim tehnologijama, koje su spojile i najudaljenije delove sveta. Međutim, otkako je proglašena pandemija korona virusa, naš svet se, čini se, još tešnje vezao. Tema broj jedan svuda je ista: novi virus koji ne poznaje granice, niti bira žrtve, ili narodski rečeno: svi smo u istom sosu. Upravo zato, jedna od osnovnih, novonastalih potreba u ljudi svuda je ista: svako želi sebi i bližnjima zdravlje, a do zdravlja dolazi se, najpre, informacijama.

S početkom epidemije, koja se zbila u Kini, rasplamsavši se zatim po bezmalo čitavoj kugli zemaljskoj, ljudi su pohitali da se informišu onako kako su to poslednjih godina navikli da čine: putem interneta. Elektronski mediji, zvanični i nezvanični sajtovi zaduženi za informisanje, zatim lični nalozi na mrežama – poslužili su onima koji informacije traže, kao i onima koji su voljni informacije da pruže. Zvanični mediji, koji podležu regulativama i zakonima, propisanim od strane države u kojoj su emitovani, filtrirano i pažljivo iznose informacije. Nasuprot njima stoje društvene mreže, koje u doba opšte krize predstavljaju svojevrsni mač sa dve oštrice.

Kako ćemo koristiti društvene mreže u vreme sveopšte krize, zavisi samo od nas, i ako je suditi po dosadašnjim trendovima, poslovica „sto ljudi, sto ćudi“, može se preuzeti i po tom pitanju. Isprva su mreže bile preplavljene vestima iz Kine, koje su kod jednih budile podozrenje, a kod drugih inat. Šaljivdžije su se javljale na sve strane, što preko ličnih naloga, što putem zvaničnih naloga pojedinih medija, ali pošto je vrag odneo šalu, a virus dospeo i na naš prag, tako su i informacije poprimile nešto drukčiji ton.

Danas se na talasima društvenih mreža pojavljuju što zvanične, što nezvanične informacije. Svako ima slobodu da iznese svoje mišljenje, savet ili bojazan, i upravo to smo u prilici da vidimo: bezbroj mišljenja i stavova, koji se neretko kose sa stavovima zvaničnih institucija. Koliko takav pristup donosi koristi, pitanje je koje će dobiti svoj odgovor po svršetku ove sage svetskih razmera.

Širom planete stižu vesti o navodnim hapšenjima pojedinaca, koji su širili paniku i lažne vesti. Nešto slično dogodilo se i u našem društvu, i čak su se pojavili i javni glasovi, koji su apelovali na vlast i pozivali na privremeno ukidanje društvenih mreža. Takav scenarijo, naravno, nije prihvaćen, ali ograničenje kretanja jeste, zbog čega su mreže dobile još više na značaju. Svetliju stranu cirkulacije ideja i stavova putem mreža, u prilici smo da primetimo svake večeri, u tačno 20 časova, otkako je uvedeno vandredno stanje: aplauz koji se čuje sa prozora i terasa, namenjen je svim zdravstvenim radnicima, a ideja je neverovatnom brzinom proširena i prihvaćena upravo uz pomoć društvenih mreža. Stanovništvo je u mogućnosti da putem društvenih mreža kontaktira kako nadležne, tako i medije, te da dobije ili pruži informaciju, koja može ali ne mora biti od koristi.

Sva je prilika da će sveopšta borba potrajati, a na nama je da se u tu borbu uključimo na pojedincu primeren način. Svi smo u istom sosu, kao što na početku rekosmo, a na muci se poznaju junaci. Čuvajmo jedni druge, i budimo odgovorni: to je naše najjače oružje.

Što se nas tiče, na raspolaganju smo vam kao i uvek: otvorenih vrata i još otvorenijih ponuda. Do sledećeg čitanja, ostanite zdravi!